Sindrom policističnih jajnika: simptomi i liječenje

Dr. Vesna Šalamun, dr. med., specijalistica ginekologije, voditeljica Odjela za medicinske djelatnosti zajedničkog interesa na Ginekološkoj klinici Ljubljana, u razgovoru je objasnila zašto nastaje PCOS, kada treba posjetiti liječnika, kako se provodi liječenje i kakav je utjecaj načina života na pojavu same bolesti.

U članku smo se, na temelju provedenih istraživanja, dotakli i nefarmakološke metode liječenja, budući da sve više pacijentica uz "klasično" liječenje pristupa zdravom načinu života, mijenja način prehrane i kune se u redovito uzimanje dodataka prehrani (folat, omega-3, vitamin D3, magnezij, cink, sinergija za šećer).

Što je PCOS?

To je najčešći endokrinološki poremećaj žena reproduktivne dobi i pogađa 8-13% žena. PCOS obično uključuje hormonsku neravnotežu, inzulinsku rezistenciju i metaboličke nepravilnosti. Sve navedeno značajno povećava rizik od neplodnosti, dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti te utječe na kvalitetu života.

Dijagnoza PCOS-a postavlja se kada žena ima najmanje dvije od tri navedene karakteristike:

• Neredovite mjesečnice, koje su rezultat neredovitih ili odsutnih ovulacija;

• višak androgena ("muških" hormona), koji se opaža u obliku pretjeranog rasta kose, gubitka kose s razvojem muške ćelavosti i/ili razvoja akni na koži;

• postojanje policističnih jajnika ̶ dijagnosticiranih ginekološkim ultrazvukom.

Iako je to vrlo čest poremećaj, predstavlja izazov u dijagnostici i liječenju. Budući da glavni simptomi mogu varirati ovisno o dobi, a samo liječenje se prilagođava individualno, prema potrebama pojedinca.

Zašto nastaje PCOS sindrom? 

Dr. Šalamun objašnjava da je točan uzrok PCOS-a nepoznat, ali se vjeruje da je povezan s nenormalnim razinama hormona. Osnovni poremećaji povezani s PCOS-om su inzulinska rezistencija (karakteristična za dijabetes) i hormonska neravnoteža uz već spomenutu povišenu razinu androgena. Stručnjaci pretpostavljaju da problemi mogu započeti u samom jajniku ili u drugim žlijezdama, koje proizvode te hormone, odnosno u dijelu mozga koji kontrolira njihovu proizvodnju.

Uzrok sindroma najvjerojatnije leži u genetici, budući da se javlja u obiteljima. Riječ je o poligenskom nasljeđu (određenom s više gena), odnosno otkriveno je više gena kandidata i epigenetskih promjena koje bi mogle biti odgovorne za nastanak PCOS-a. Žena je tako izložena riziku od 30-50% od razvoja sindroma, ako je ovaj poremećaj prisutan i kod majke ili sestre.

Tipični simptomi i znakovi

Simptomi PCOS-a međusobno se jako razlikuju jer ovise o dobi u kojoj se žena nalazi. Obično se mlade djevojke suočavaju s poremećajima menstrualnog ciklusa. Ovi poremećaji mogu biti različiti; menstruacija češća od 21 dana, menstruacija kraća od 35 dana (oligomenoreja) i izostanak menstruacije (amenoreja). Pridružuju im se kožni problemi u vidu prekomjerne dlakavosti lica, prsa, leđa i stražnjice, prekomjernog ispadanja kose, masne kože sklone aknama.

Ponekad je prvi znak PCOS-a rana adrenarha (rast stidnih dlaka prije osme godine). Kasnije u životu mogu imati problema sa začećem zbog neredovitih menstrualnih ciklusa (što je posljedica neredovite ili izostanka ovulacije). Svi simptomi su uvelike pogoršani prekomjernom težinom i pretilošću. Njima se također mogu dodati depresija, anksioznost i poremećaji samopoštovanja.

Kasnije u životu žene s sindromom policističnih jajnika imaju povećane šanse za razvoj drugih zdravstvenih problema, poput dijabetesa tipa 2, visokog krvnog tlaka i kolesterola. “Sve to može dovesti do kardiovaskularnih bolesti i apneje za vrijeme spavanja. Potonji se opaža uglavnom kod prekomjerne težine i pretilih žena. Istovremeno, žene koje imaju višegodišnji izostanak ili vrlo neredovite mjesečnice (manje od 3 ili 4 mjesečnice godišnje) imaju veći rizik od razvoja raka sluznice maternice“, ističe dr. Šalamun.,

Tijek liječenja ̶ inzulinska rezistencija i problemi sa začećem

Liječenje PCOS-a ovisi o tegobama i razdoblju života pacijentice. Obično se događa u fazama. Kontrola tjelesne težine predlaže se kao početna strategija liječenja, jer pretilost pogoršava simptome PCOS-a. Mjere promjene načina života uključuju promjene u prehrani, tjelovježbu i strategije ponašanja ̶ usmjerene na poboljšanje tjelesne težine. Čak i 5 -10% gubitka tjelesne težine značajno poboljšava simptome PCOS-a. Kako je istaknula dr. Šalamun: „Intenzivne promjene načina života i mršavljenja dokazano smanjuju razinu inzulina i androgena te poboljšavaju razinu lipida kao i FSH (folikulostimulirajući hormon). To zauzvrat može poboljšati simptome, normalizirati menstrualne cikluse, potaknuti ovulaciju i ojačati opće zdravlje.”

U slučaju poremećaja menstrualnog ciklusa i znakova hiperandrogenemije (povišene razine muških hormona) dostupni su hormonski lijekovi za poboljšanje simptoma i hormonalnih poremećaja PCOS-a. Kao prvi korak u liječenju koristimo kombiniranu hormonsku kontracepciju. Prikladni su i za adolescente i za odrasle žene koje ne žele zatrudnjeti i nemaju drugih kontraindikacija za primjenu hormonske terapije. Ženama s prekomjernom tjelesnom težinom i istodobno pretilošću u terapiju se dodaje metformin (oralni lijek za liječenje dijabetesa) koji pomaže u kontroli tjelesne težine, poboljšava inzulinsku rezistenciju i regulira menstrualni ciklus, dodaje dr. Šalamun.

Inzulinska rezistencija – uz hiperandrogenemiju je osnovna patofiziološka značajka. Javlja se u 50-80% svih žena s PCOS-om. Češća je s povezanom pretilošću. Procjenjuje se da 30-40% žena s PCOS-om ima oslabljenu toleranciju na glukozu, a do 10% ima dijabetes tipa 2.

Zbog inzulinske rezistencije, kod sindroma policističnih jajnika javlja se kompenzacijska hiperinzulinemija (abnormalno visoka razina inzulina u tijelu), koja pridonosi hiperandrogenizmu stimuliranjem postreceptorskog puta inzulina. Povišeni inzulin djeluje putem glavnih mehanizama na jajnike, nadbubrežnu žlijezdu i razine proteina koji vežu androgene u krvi. Inzulin tako djeluje izravno kao gonadotropin na stanice jajnika i stimulira steroidogenezu (proizvodnju steroida). Osim toga, postoji sinergistički učinak inzulina s LH-luteinizirajućim hormonom, u stanicama jajnika kroz aktivaciju citokroma P450 17α, koji je ključni enzim u biosintezi androgena u jajnicima.U kori nadbubrežne žlijezde potiče steroidogenezu androgena (muških spolnih hormona). Također, smanjuje proteine koji vežu androgene, što povećava bioraspoloživost androgena.

Hiperinzulinemija pridonosi preuranjenoj luteinizaciji granuloznih stanica. To, u kombinaciji s povećanom proizvodnjom androgena u jajnicima, rezultira zaustavljanjem proliferacije stanica i rasta folikula. Uz to, mali antralni folikuli kod PCOS-a imaju povećanu osjetljivost na LH. Svi ovi složeni mehanizmi dovode do zaustavljanja razvoja folikula u preantralnoj fazi (stadiju zrelosti folikula), što se očituje poremećajima ovulacije i smanjenom plodnošću.

Neplodnost zbog anovulacije (izostanak ovulacije) također se liječi u fazama, naglašava dr. Šalamun. Ženama s prekomjernom tjelesnom težinom i pretilošću savjetuje se mršavljenje, a potom se inhibitorima aromataze potiče ovulacija. Ako to ne uspije, mogu se stimulirati gonadotropinima (hormonima) ili laparoskopskom elektrokoagulacijom jajnika. Postupci oplodnje se provode uz biomedicinsku pomoć ukoliko prethodno navedenim metodama ne uspijemo zatrudnjeti.

Začeće - PCOS je najčešći uzrok anovulacijske neplodnosti. U 90% neplodnih žena bez ovulacije ginekolozi dijagnosticiraju PCOS kao uzrok anovulacije. Rijetke ili izostale ovulacije, koje se očituju u obliku oligomenoreje ili amenoreje (rijetke ili izostale mjesečnice), rezultat su hormonske neravnoteže. Manifestiraju se povišenim razinama androgena i LH, AM hormona i inzulina.

Hormonska neravnoteža ima svoje posljedice i na mikrookruženje jajnih folikula, što se odražava na kvalitetu jajnih stanica. Posebno je to vidljivo u postupcima izvantjelesne oplodnje. Stoga žene s PCOS-om imaju veći rizik od poremećenog razvoja jajnih stanica. Zahvatima se dobiva više nezrelih stanica, embriji se slabije implantiraju, a češći su i spontani pobačaji u postupku izvantjelesne oplodnje. Žene s PCOS-om također imaju veći rizik od razvoja gestacijskog dijabetesa kada zatrudne, kaže dr. Šalamun.

Nefarmakološki pristup liječenju PCOS-a. Što kažu istraživanja?

Mnoge si žene u liječenju pomažu nefarmakološkim pristupima, zbog čega, među ostalim, posežu i za dodacima prehrani. Što studije pokazuju o nedostatku vitamina i drugih nutrijenata?

Magnezij: četvrti je najzastupljeniji mineral u tijelu. Međutim, žene s PCOS-om obično ne dobivaju magnezij u dovoljnim količinama koliko je tijelu potrebno. To posebno vrijedi za one koji su uzimale kontracepcijske pilule, jer one iscrpljuju važne hranjive tvari iz tijela ¹.

Omega-3: Rezultati studije iz 2013. godine pokazuju da korištenje omega-3 masnih kiselina smanjuje razinu muških hormona i povećava udio redovitih mjesečnica. Prethodno istraživanje također je potvrdilo njihov povoljan učinak kada su pretile žene s PCOS-om u dobi od 25 do 30 godina uzimale 1200 mg omega-3 masnih kiselina. Do kraja studije, inzulinska osjetljivost žena se značajno poboljšala. Podaci su pokazali da se inzulinska rezistencija poboljšala, da su se razine LDL-kolesterola i testosterona smanjile, a brzina rasta kose povećala².

Vit. D3: U žena s PCOS-om koje imaju manjak vitamina D, rizik od pretilosti i kardiovaskularnih bolesti smanjen je nakon 20-tjedne promjene načina života. Status vitamina D, međutim, poboljšan je u skladu s sezonskim utjecajima/promjenama ᶟ.

Cink: žene s sindromom policističnih jajnika obično imaju niže razine cinka od zdravih žena. Neka su istraživanja također pokazala vezu između niske razine cinka i pojave akni. Uzimanje 50 mg cinka tijekom 8 tjedana (u studiji) značajno je smanjilo gubitak i rast kose, kao i razinu šećera u krvi natašte i općenito poboljšalo otpornost na inzulin ⁴.

Folat: EFSA (Europska agencija za sigurnost hrane) odobrila je sljedeće zdravstvene tvrdnje za folat: doprinosi razvoju tkiva tijekom trudnoće, sintezi aminokiselina, stvaranju krvi, metabolizmu homocisteina, normalnom psihološkom funkcioniranju, funkcioniranju imunološki sustav, doprinosi smanjenju umora i iscrpljenosti, te ima ulogu u diobi stanica. Studija iz 2014. pokazala je da je uzimanje 5 mg folata dnevno tijekom 8 tjedana, kod žena s PCOS-om, imalo korisne učinke na metaboličke profile ⁵ .

Krom, cimet i lipoična kiselina kompleks: Kod sindroma policističnih jajnika potrebno je umiriti inzulin, smanjiti inzulinsku rezistenciju i ispraviti poremećenu toleranciju na glukozu. Temeljno pravilo ugljikohidratno-inzulinskog modela pretilosti jest da izlučivanje inzulina potiče debljanje. Međutim, inzulinska rezistencija izazvana pretilošću također može uzrokovati hiperinzulinemiju natašte. Mendelska (statistička) randomizirana studija pruža dokaze za uzročnu vezu lučenja inzulina stimuliranog glukozom s tjelesnom težinom, u skladu s ugljikohidratno-inzulinskim modelom pretilosti ⁶.

Što savjetovati ženama koje se suočavaju s PCOS-om?

Prema riječima dr. Šalamun, PCOS je kronični hormonalni metabolički poremećaj, koji prati i ugrožava ženu tijekom (gotovo) cijelog životnog razdoblja. Stoga suradnja ginekologa (koji dijagnosticira poremećaj) i osobnog liječnika i drugih stručnjaka mora biti dobra.

Ženu treba upoznati sa svojim poremećajem i mogućim neposrednim (neplodnost) i naknadnim rizicima (razvoj dijabetesa tipa 2, kardiovaskularne bolesti, hiperlipidemija, karcinom endometrija). Osobito je važno sugerirati pacijenticama promjenu stila života (dijeta, tjelovježba ili promjene ponašanja). Važni su kako u liječenju neplodnosti tako i kod metaboličkih komplikacija, uključujući smanjenje rizika od kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa tipa 2.

Osim toga, pri liječenju žena s PCOS-om moramo obratiti pozornost na pojavu psihičkih problema kao što su anksioznost, depresija, poremećaji prehrane i loše samopouzdanje. Javljaju se češće nego u žena bez PCOS-a.

Avtorica: Suzana Križ

Viri:

1. Serum magnesium concentrations in polycystic ovary syndrome and its association with insulin resistance Sharifi F, Mazloomi S, Hajihosseini R et al., Ginecol endokrinol. 2012; 28 (1): 7-11, https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/21696337/
2. The effect of omega-3 supplementation on androgen profile and menstrual status in women with polycystic ovary syndrome: A randomized clinical trial – Nadjarzadeh et al., Iran J Reprod Med Vol. 11. No. 8. pp: 665-672, August 2013, https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/24639805/
3. Thomson, R.L.; Spedding, S.; Brinkworth, G.D.; Noakes, M.; Buckley, J.D. Seasonal effects on vitamin D status influence outcomes of lifestyle intervention in overweight and obese women with polycystic ovary syndrome. Fertil. Steril. 2013, 99, 1779–1785, https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/23357457/
4. Effects of Zinc Supplementation on Markers of Insulin Resistance and Lipid Profiles in Women with Polycystic Ovary Syndrome: a Randomized, Double-blind, Placebo-controlled Trial – Foroozanfard et al., Exp Clin Endocrinol Diabetes 2015; 123(04): 215-220, https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/25868059/
5. Metabolic response to folate supplementation in overweight women with polycystic ovary syndrome: a randomized double-blind placebo-controlled clinical trial, 2014 Jul; 58(7): 1465-73, https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/24828019/
6. ASTLEY, C.M., TODD, J.N., SALEM, R.M. in sod., 2018. Genetic Evidence That Carbohydrate-Stimulated Insulin Secretion Leads to Obesity. Clinical Chemistry, letn. 64, št. 1, str. 192, https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5937525/