Izašli ste iz izgaranja kao bolja verzija
"Ako je moja dužnost raditi, moje je pravo živjeti", Tina Bončina suvislo započinje svoju knjigu Izgaranje - usuđujete li se živjeti drugačije? Predana je istraživačica psihologije i naših unutarnjih svjetova i sjajna zagovornica holističkog liječenja sagorijevanja. Nakon nje, kaže, život poprima novu dimenziju. Treba se opustiti. Ne držeći više sve u svojim rukama, već delegiranje, promatranje, odmaranje, davanje prostora i nekome drugome, uživanje u plodovima vašeg rada. Tina Bončina je liječnica i psihoterapeut, voditeljica Instituta za psihofiziku. U Sloveniju je donijela posebnu granu psihoterapije - logosintezu. Vjeruje i dokazuje da je izgaranje izlječiva psihosomatska bolest. Istina je da nakon izgaranja neće sve ostati kao prije, ali zašto bi to netko želio? Liječenje izgaranja stoga je bolje nazvati integracijom, jer se zapravo radi o sastavljanju fragmentiranih dijelova, a ne o popravljanju slomljenih dijelova. Iz priča mnogih svojih klijenata zna da iz problema možemo izrasti bolji, snažniji i otporniji na stres svakodnevnog života.
Kada govorimo o izgaranju, stvarno govorimo o bolesti, ali prvo razmislimo o tome što je zdravlje - sigurno ne samo odsutnost bolesti?
Odsutnost bolesti doista je stara definicija Svjetske zdravstvene organizacije. Prije nekoliko godina moderniziran je u fizičku, mentalnu i socijalnu dobrobit. Moj opis zdravlja je, međutim, da možemo biti dobro u bilo kojem trenutku, u bilo kojoj situaciji i stanju - u smislu da smo dobro, što je pojam iz transakcijske analize. Primjerice, ako se bojite, "slažete se s tim strahom", prihvaćate ga. Ako doživljavate gubitak, to ne znači da je svijet gotov, već da ste tužni - pa ste zajedno sa svojom tugom. A ako ste sretni, to u nekim ekscesima ne znači da je sveobuhvatno. Prihvaćanje je ovdje ključno.
Mentalno zdravlje odavno više nije beznačajna komponenta cjelovitog zdravlja, iako se samo fizičkom zdravlju predugo posvećuje sva pažnja. Kako bi se osoba trebala svakodnevno brinuti o mentalnoj higijeni, što sve pripada tome?
Engleski izraz "self" najljepša je kratica koja ilustrira brigu o mentalnom zdravlju. Kombinira engleske riječi: sleep, excercise, love, food. Prevedeno: spavanje, kretanje, ljubav i prehrana. Mentalna higijena svakodnevno u ovo (pre) brzo vrijeme sigurno znači da znamo odložiti mobitel, čitati vijesti u kontekstu, da znamo upoznati ljude koji su nam važni, pogledati ih u oči i ne raditi druge stvari. Imajte trenutak za sebe, malo kretanja u prirodi - ako ne svaki dan, onda barem što više puta. I učiniti nešto samo za sebe, ne u ulozi mame, prijateljice ..., već baš za sebe.
Što saznajete o psihoterapijama - što je ono što sprječava ljude da vode računa o sebi i svom zdravlju, što ih u tome sprječava?
Nekada davno negdje upadnu u rutinu, što ih redom tjera na obrasce ponašanja koje ponavljaju, a u različitim im se okolnostima događaju isti scenariji. A onda jednostavno zaborave što im se sviđa, što im ispunjava dušu i čine samo ono što je potrebno. Mnogo im se potonjeg čini normalno, ali takav ih život ne ispunjava. Objašnjavam svojim klijentima da je to poput vožnje obilaznicom. Vozite puno, ali nigdje ne stižete jer se vozite u krugu. Mora postojati neki cilj. Ako vam se tamo ne sviđa, opet se krećete, inače se vrti u krug, iako se čini da se puno toga događa. I pritom je ishod uvijek isti, ako stalno radimo, mislimo isto.
Može li se spriječiti izgaranje - ako da, kako? Na koje načine možemo pomoći u sprječavanju izgaranja?
Definitivno se može spriječiti. Siguran sam da bi liječnici osobno mogli igrati veću ulogu da imaju samo vremena. U osnovi je medicinska profesija zaštita zdravlja, a ne liječenje bolesti. Stoga je prevencija najbolja. Izgaranje bi se moglo suzbiti ili spriječiti podizanjem svijesti o tome što je stres akutni i kronični te koje su mogućnosti za njegovo ublažavanje i na taj način spriječiti izgaranje. Akutni stres naš je saveznik, dok nam kronični stres šteti. Također pomaže promicanju zdravog načina života, podizanju svijesti o važnosti lokalne hrane, vježbanja itd. Također da je umjetnost vrlo važna za dušu; priroda, hodanje, razgovor, kontakt sa svojim osjećajima, čitanje interneta i korištenje tehnologije ... - sve je to vrlo važna prevencija. Kako bih zaštitio liječnike od kroničnog stresa, želim da na medicinskoj školi podučavaju da je liječnik multidisciplinarni vođa tima, da se medicina bavi vještinama donošenja odluka, da je važna učinkovita komunikacija ... Da nauče više o tome što ne znači samo znanstveni medicinski dio, već i o tome kako biti dobar radnik - kako postaviti prioritete, granice, brinuti se o slobodnom vremenu itd.
Zašto uopće izgaramo? Koji nas unutarnji čimbenici, osobine ličnosti i načini suočavanja sa životnim izazovima mogu dovesti do izgaranja i izgarenosti?
Svakako perfekcionizam i radoholizam. I prema treniranom liječniku i kao psihoterapeutu ponašam se kao prema uzorku koji je odgovor na obrazovne poruke. Do izgaranja nas vodi i uvjerenje da nikada nismo dovoljno dobri, da ako u nečemu nismo uspjeli, nismo se dovoljno potrudili. Da neprestano čekamo da nas drugi pohvale, a ni sami ne znamo tražiti povratne informacije. I da se želimo isticati u svemu. To znači da ne znamo odabrati svoje bitke. Sasvim je u redu da smo briljantni samo u nekim područjima, a prosječni u drugima. Danas je sve dostupno, važno je biti svjestan da zapravo ne moramo sve iskoristiti. Birajmo.
S dr. Tino Bončina razgovarala je Katja Krasko Štebljaj
Povratak na popis
