Crijevna mikrobiota vrlo je važna za naše zdravlje

Sve bolesti počinju u crijevima. To je tvrdio još Hipokrat prije 2500 godina, kada još nije poznavao anatomiju crijeva, a uopće nije još poznavao ni značaj svih bilijuna mikroba koji u njemu žive. Dakle, crijeva su neka vrsta središta tijela?

Teško mi je reći da su crijeva središte tijela, ali zasigurno su izuzetno važan organ. Bez crijeva i probavnog trakta životinjski ili ljudski organizam ne može postojati. Hipokrat je također rekao da je hrana lijek, ni u tome se nije prevario. Danas se medicina kreće i u tom smjeru. Crijeva su prostor u kojem se ne odvija samo probava i apsorpcija hrane, već se u njima naše tijelo najizravnije susreće s okolinom. A upravo toga smo premalo svjesni. Crijeva imaju još jedno važno svojstvo – selektivnu propusnost. Kroz probavni sustav možemo dobivati ono što našem tijelu treba, a istovremeno zadržati u probavnom traktu ono što bi nam moglo štetiti. Ti su mehanizmi vrlo složeni i pomno kontrolirani. Stoga za crijeva rado kažem da su slična državnoj granici. Ne smiju biti nepropusna, ali unatoč tome želimo da ljudi prelaze granične prijelaze gdje se prijelaz nadzire. Slično vrijedi i za crijeva, inače nastupa tzv. sindrom propusnog crijeva. Niz istraživanja pokazuje da prehrambene navike i hrana zapadnog svijeta utječu na crijevnu barijeru.

Danas probavni trakt percipiramo i kao životni prostor bakterija i drugih mikroorganizama. 

Istina je. U samo 1 gramu crijevnog sadržaja desnog dijela debelog crijeva, gdje su im životni uvjeti najpovoljniji, trebalo bi biti više bakterija i mikroorganizama nego što ima ljudi u Kini. Tih bakterijskih stanica ima najmanje onoliko koliko ima svih ostalih stanica u našem tijelu, dok je bogatstvo njihovih gena višestruko veće od bogatstva naših gena. Kada govorimo o crijevnim mikroorganizmima, uglavnom govorimo o mikrobioti. Kada govorimo o skupu svih njihovih gena, govorimo o mikrobiomu, iako se pojmovi mikrobiota i mikrobiom često koriste kao sinonimi. U današnje vrijeme znanstvenici svakodnevno otkrivaju nove bakterije i bakterijske sojeve u ljudskom organizmu. Tako danas već znamo da ove bakterije – kilogram i pol do dva kilograma nalazi se u svakome od nas – igraju silno važnu ulogu za naš organizam, zdravlje i fiziologiju. Neki ih čak nazivaju i posebnim organom u našem tijelu. Bakterijska mikrobiota izuzetno je važan regulator funkcioniranja imunološkog sustava kao i ostalih sustava u tijelu. Sve više znamo o tome kako mikrobiota utječe i na naš živčani sustav. Međutim, kada dođemo na područje virusa u crijevima, naše znanje odnosno poznavanje toga mnogo je manje.

Kolonizacija djetetovih crijeva započinje rođenjem. Kako se, dakle, crijevna mikrobiota djece rođene vaginalno razlikuje od one rođene carskim rezom? Kako te razlike kasnije utječu na njihovo zdravlje?

Na to kakvu ćemo mikrobiotu imati u životu uglavnom utječe kakva će mikrobiota naseliti naš probavni trakt u ranom razdoblju života nakon rođenja. Istraživanja su pokazala da primarna kolonizacija crijeva započinje u maternici. Ti mikrobi ulaze u plod putem majčinog probavnog trakta, ustiju, rodnice, ali ne samostalno. Najvjerojatnije ih odabiru stanice imunološkog sustava koje su vrlo pokretne. Putuju tijelom, također ulaze u posteljicu i putem pupkovine dolaze do djeteta. Naseljavaju se u dijelovima gdje žive bakterije - u probavnom sustavu. Istina je da su količine male, ali ne beznačajne, jer se još tijekom sazrijevanja plodova počinju oblikovati odnosno programirati svi organski sustavi. Danas znamo da davanjem određenih bakterija trudnicama možemo dugoročno utjecati na zdravlje njihovog djeteta. Već bakterije koje dobivaju trudnice mogu utjecati na programiranje sustava, npr. imunološkog, kod djeteta koje još nije rođeno. Mnogo veća količina bakterija zatim se naseli u našim crijevima tijekom porođaja. Dijete putuje kroz rodni kanal, rodnicu koja je bogato kolonizirana drugačijom mikrobiotom od one u crijevima. Porod također nije sterilan. Dijete se može uroniti u majčinu stolicu te i na taj način dobiti početnu porciju majčine mikrobiote. Zatim se nastavlja kolonizacija probavnog trakta. Znamo da su bakterije koje uđu u crijeva, također i u mliječnim žlijezdama, u majčinom mlijeku. Dakle, dijete s njime dobiva i manje količine živih bakterija. I naravno, mikrobiota se također stvara iz okoline - od drugih ljudi, predmeta ... Carski rez, za razliku od vaginalnog poroda, odvija se u sterilnim okolnostima, dijete se rađa kroz trbuh. Utvrdili su da je u prvoj mikrobioti djeteta rođenog carskim rezom također velik dio mikrobiote majčine kože, ali raznolikost tih bakterija manja je nego kod vaginalnog poroda. Još puno veći problem od carskog reza za bebinu mikrobiotu predstavlja bolničko okruženje. Ako se djeca liječe u bolnicama, na odjelima intenzivne njege, tamo vladaju drugačiji uvjeti – mnogo je pacijenata, prisutno je puno dezinficijensa, antibiotika ... Takvo okruženje razvija svoju vlastitu vrlo neobičnu mikrobiotu, koju svi spomenuti čimbenici selekcioniraju. Tako se dječja crijeva koloniziraju i nečim što sigurno nije dobar suputnik za nastavak zdravog života.

Razlikuje li se mikrobiota dojene djece od djece hranjene s mliječnim formulama, budući da su u majčinom mlijeku također važne bakterije?

Majčino mlijeko zaista sadrži bakterije, ali još je važnije to da sadrži i druge sastojke, posebno oligosaharide majčinog mlijeka, koji su idealna hrana za neke bakterije korisne za zdravlje. Upravo oni pomažu da se mikrobiota dojene djece tako izrazito razlikuje od mikrobiote nedojene djece. U posljednjih nekoliko godina neki su oligosaharidi humanog mlijeka razvijeni u vrhunskoj industriji prehrambenih formula i već se dodaju u dječje formule. Tako mogu imati i djeca koja se hrane ovim mliječnim formulama znatno sličniju mikrobiotu dojenoj djeci, pa imaju manje infekcija nego, primjerice, djeca koja se hrane običnim formulama. Ti sastojci, naime, još značajnije utječu na pozitivan odabir zdravih vrsta bakterija u djetetovim crijevima.

Kako hranom utječemo na sastav naše mikrobiote?

Upravo hrana je vjerojatno jedan od glavnih čimbenika koji utječe na to kakvu mikrobiotu imamo. Znamo da odnos između pojedinih skupina bakterija ovisi o prevladavajućoj vrsti hrane. Primjerice, ljudi koji jedu puno ugljikohidrata i vlakana imaju drugačiju mikrobiotu od onih koji jedu puno masti ili proteina. Veće skupine hranjivih sastojaka zasigurno utječu na naš mikrobiom. Stoga naša mikrobiota ovisi o tome što jedemo.

Možemo li uopće razlikovati, odnosno govoriti o zdravoj i nezdravoj mikrobioti? Kako na nju utječu i antibiotici?

Prilično je teško reći koja je mikrobiota idealna, normalna, tj. zdrava, a koja nezdrava. Puno je istraživanja na ovom području, ali još nema preciznih utvrđenja. Stoga ne možemo sa sigurnošću tvrditi da je neki mikrobiom zdrav ili da će neki mikrobiom rezultirati pojavom neke bolesti zbog svojih karakteristika. Naime, znamo da su ljudi izuzetno različiti u sastavu mikrobiote, čak i do 90%, što je silno neobično. Na mikrobiotu zaista utječu razne bolesti, lijekovi, posebno antibiotici, koji su namijenjeni ubijanju bakterija koje su uzrokovale bolest. Budući da mnogo antibiotika ima t.z.v. široki spektar djelovanja, osim bakterija koje želimo uništiti, ubijaju i mnoge druge bakterije, koje nisu štetne, odnosno mogu čak biti i korisne. Vojnički rečeno, antibiotici čine i veliku kolateralnu štetu u crijevima. Antibiotici uvelike smanjuju raznolikost mikrobiote, a s druge strane, povećava se naš raspon gena za rezistenciju na antibiotike. Dokazano je da ova promjena u bogatstvu i raznovrsnosti mikrobiote značajno utječe na komunikaciju bakterija s našim stanicama, pa imaju ljudi koji su u više navrata uzimali antibiotike, posebno u ranom djetinjstvu, kada se naši sustavi još uvijek podešavaju, programiraju, kasnije čitav niz kroničnih problema, imunološki uvjetovanih bolesti poput alergija, autoimunih bolesti, metaboličkih bolesti poput dijabetesa ili metaboličkog sindroma itd.

Mijenja li se i crijevna mikrobiota s godinama?

Dječja mikrobiota prilično se intenzivno mijenja do dobi od tri ili pet godina. Nakon toga postaje, ako se s nama ništa posebno ne događa, relativno nepromjenjiva. Naravno, unutar ove nepromjenjivosti postoje fluktuacije iz sata u sat. Mikrobiota, naime, ovisi o tome što jedemo, bolestima, lijekovima ... Ako drastično promijenimo prehrambene navike, način fizičke aktivnosti ili okoliš u kojem živimo, također može doći do velikih promjena u mikrobioti. Zatim se mikrobiota počinje mijenjati u starosti, ali ne znamo točno zašto. Pretpostavljamo da promjene nastaju jer starije osobe drugačije jedu, različiti sustavi u tijelu stare. Sastav mikrobiote dijelom kontrolira naše tijelo, naš imunološki sustav. Potonji kod starog čovjeka više ne djeluje jednako dobro što nazivamo imunološkim starenjem. Dakle, mikrobiota starijih osoba je siromašnija, a u njoj počinju prevladavati neke bakterije koje nisu toliko dobre za zdravlje.

Suvremena istraživanja otkrivaju da stanje mikrobioma utječe i na mentalno zdravlje. Sve se više ističe veza između mozga i crijeva, koji međusobno komuniciraju. Crijeva su time dobila novo značenje, nazivamo ih čak i drugim mozgom. 

Još i prije nego što smo točno znali kakva je uloga mikrobiote, znanstvenici su prepoznali vezu između crijeva, probavnog trakta i mozga. Već sami za sebe znamo da kad smo pod stresom, imamo različito intenzivne probavne simptome. Naši se odgovori na stres odražavaju i na funkcioniranje našeg probavnog trakta. To znači da signali iz mozga prelaze u probavni trakt, dakle, između njih postoje živčane veze. Probavni trakt bogato je prožet živcima, pa signali iz njega dolaze i u mozak, ali mi toga nismo svjesni. Međutim, ako se na ovoj osi dogodi disfunkcija, ljudi počinju određene događaje, poput protoka u crijevima, osjećati kao bolne, neugodne i tako ih postaju svjesni. Mikrobiota također komunicira sa stanicama živčanog sustava, izravno, a još više neizravno, naime, putem crijevnih stanica, imunoloških stanica ..., a time utječe i na živčani sustav - prvo lokalni crijevni živčani sustav, a zatim preko njega na naš središnji živčani sustav. Rezultati najsuvremenijih istraživanja potvrđuju da utječući na mikrobiotu utječemo i na živčani sustav. Puno je istraživanja provedeno o utjecaju mikrobiote na određene bolesti živčanog sustava, poput Alzheimerove i Parkinsonove bolesti, kao i na mentalne poremećaje i bolesti – na depresiju, anksioznost, shizofreniju ... Još je zanimljivije - ali istraživanja su još uvijek u povojima – možemo li s intervencijama u mikrobiotu poboljšati i neurološke bolesti ili, s druge strane, naše performanse živčanog sustava. Još nemamo pouzdanih odgovora, na primjer, na pitanje bi li nam određeni soj probiotika mogao pomoći kod depresije. Neka istraživanja u kojima su specifičnim probioticima određeno vrijeme tretirali testnu skupinu dok je druga skupina primala placebo, a obje su bile izložene stresu, utvrdile su da je skupina koja je primala probiotike reagirala znatno manjim odgovorom na stres.

Također jedanaesta je godina kako vodite Institut za probiotike i funkcionalnu hranu. Kako biste iz dugogodišnjeg proučavanja probiotika opisali njihov učinak na crijeva i njegovu mikrobiotu te koje su njihove koristi?

Znanstveno područje istraživanja probiotika razmahalo se u posljednjih 30 godina. Danas već znamo puno o njima. To su specifični mikroorganizmi koji, ako se uzimaju u dovoljnim količinama, imaju blagotvorne učinke na zdravlje. Želio bih istaknuti da je ključni izraz specifični probiotik. Izraz probiotik, naime, često se zloupotrebljava. Ljudi tako imaju predodžbu da ih je velika većina predstavnika iz rodova bifidobakterija i laktobacila, dakle, bakterija mliječne kiseline, probiotika, ali u stvarnosti to nije slučaj. U principu ih je, doduše, vrlo malo štetnih, a velika većina nije osobito korisna. Među probioticima postoje čak i neki sojevi iz rodova bakterija u kojima prevladavaju bakterije koje uzrokuju prilično ozbiljne bolesti – npr. sojevi Escherichie coli, koji su probiotički. Učinci probiotika su, naravno, povezani s njegovim mehanizmima djelovanja – a oni se razlikuju od soja do soja. Nije važno samo uzimati određenu vrstu probiotika, već treba odabrati i soj. Što je soj, laiku bih najlakše objasnio usporedbom da je riječ o nečemu sličnom pasmini kod životinja ili sorti kod biljaka. Budući da se bakterije ne razmnožavaju spolno, već dijeljenjem, sojevi su zapravo klonovi, pa su svi predstavnici jednog soja genetski identični. Danas sve više prepoznajemo što je važno u mehanizmima djelovanja pojedinih sojeva, koji su njihovi sastavni dijelovi. Istodobno, ne postoji probiotik koji bi bio koristan za sve, već moramo za svaku svrhu znati odabrati pravi probiotik, pravi soj ili kombinaciju sojeva ako želimo blagotvorne učinke.

Možete li općenito reći da probiotici djeluju slično ciljanim lijekovima?

Na svoj su način zaista ciljani, ali pojam 'ciljani' bi za njih bio pretjeran. Međutim, usporedba s lijekovima je vrlo dobra. Uzmemo li npr. aspirin, pomoći će nam kod glavobolje, ako imamo čir na želucu, neće nam pomoći. Stoga moramo odabrati pravi probiotik za pravu svrhu. Ovdje je znanje važno kako bismo mogli doći do pravog odgovora. Znanstvenici neprestano traže nove sojeve bakterija, istražujući njihova svojstva i mehanizme djelovanja; na taj način pronalazeći one koji bi možda mogli biti učinkoviti u prevenciji ili liječenju bolesti. Kliničkim ispitivanjima na ljudima zatim se provjerava imaju li određeni sojevi doista određene učinke. Tek ako više istraživanja dokaže da će uzimanje određenog soja u određenoj količini vjerojatno ublažiti, na primjer, zarazni proljev i skratiti ga, možemo potvrditi učinak. Primjerice, istraživanja također mogu pokazati kako određeni soj utječe na naš imunološki sustav. Ako uzmemo ovaj soj u jesensko-zimskim mjesecima, statistički gledano imamo npr. 50% manju vjerojatnost oboljenja od prehlade. To su onda vjerodostojni rezultati istraživanja.

U međunarodnim stručnim skupinama, u kojima i sam sudjelujem, sakupljamo sva ova istraživanja, klinički ih ocjenjujemo, statistički analiziramo i na temelju toga zatim sastavljamo preporuke koji probiotik koristiti u određene svrhe. Međutim, moramo znati da je striktnost tih preporuka za različite svrhe vrlo različita. Ponekad - kad je provedeno puno kvalitativnih istraživanja koja su dala slične rezultate - to je čvrsto dokazano, ali često nalazimo samo pojedino istraživanje uz korištenje specifičnog soja ili kombinacije u nekoj indikaciji ili rezultati nekoliko istraživanja nisu jednoznačni; tada možemo samo reći da je naznačena neka mogućnost da neki probiotik ima neku potencijalnu korist u slučaju te i te indikacije.

Koliko je za učinkovitost probiotika važno trajanje njihovog uzimanja?

Trajanje uzimanja probiotika ovisi o svrsi uzimanja. Veliku većinu probiotika preporučuje se konzumirati sve dok želimo imati njihove učinke. Naime, kad ih prestanemo uzimati, relativno brzo će se očistiti iz crijeva. Neće ga trajno kolonizirati. Dakle, kad prestanemo uzimati probiotike, njihov se učinak u kratkom vremenu razvodni. Primjerice, ako želimo poboljšati otpornost na sezonske virusne infekcije, preporučuje se uzimanje tijekom cijele sezone ovih bolesti. Ako pak dobijemo dijareju, uzimat ćemo ih samo nekoliko dana, koliko dijareja obično traje. U slučaju sindroma iritabilnog crijeva, simptome želimo ublažiti probioticima. Budući da znamo da poremećaj traje godinama, i probiotike ćemo uzimati godinama ako želimo ostvariti njegove učinke.

Što je s obrazovnom aktivnošću vašeg Instituta za probiotike i funkcionalnu hranu danas? Možete li se time baviti i u vrijeme pandemije covida-19?

I danas su probiotici i hrana važan dio onoga što istražujem i podučavam. Prije nekoliko godina na institutu smo objavili i međunarodni udžbenik o probioticima za stručnjake. Tamo smo obradili sva područja probiotika sa stajališta praktične upotrebe u praktične svrhe. Pored svojeg redovitog posla kao pedijatar gastroenterolog i predstojnik odjela na pedijatrijskoj klinici, u svoje „slobodno vrijeme“ na institutu organiziram stručna događanja, edukacije iz područja gastroenterologije, imunologije, prehrane za razne skupine stručnjaka, liječnike, farmaceute, kliničke dijetetike itd. Naglasak je na znanju i vještinama koje dobro dođu u svakodnevnom radu s pacijentima. Naime, obrazovanje mora biti namijenjeno slušateljima, a ne na predavateljima. Tijekom epidemije premjestili smo te događaje iz stvarnog svijeta u virtualni, odnosno internetski. U našem malom televizijskom studiju priređujemo prave edukativne emisije. Otkrivam da upravo uživam i u ulogama scenariste, redatelja, čak i moderatora ovih emisija – no dijelom sam se time već bavio i na kongresima koje smo organizirali. Znanje mora biti prezentirano na koristan i zanimljiv način, pa stručne susrete volim obogaćivati skečevima, glazbenim točkama i drugim zabavnim sadržajima. Struka, znanost, predstavite li je na taj način, može biti jako zabavna, a ljudi bolje razumiju i upamte i stručni sadržaj.

Katja Krasko Štebljaj

Foto: Urban Štebljaj